Slikarska poezija Nade Žiljak

(Branka Hlevnjak o Nadi)

 Otkada je 1964. godine još kao studentica zagrebačke Likovne akademije oslikala tada kultne pjesme Charlesa Baudelairea (Pariška čama) i novele Guya de Maupassanta, Nada Žiljak je zaronila duboko u specifično područje likovne umjetnosti - u ilustraciju. Više od drugih likovnih tehnika upravo joj ova daje priliku za objedinjavanjem stvaralačke snage. Prateći slikom umjetnika drugog sredstva izražavanja (riječi) kojem su također ispovijed i refleksija temeljne, umjetnica bodri osobne i osobite umjetničke iskaze. Dovoljno joj je, pritom, osjetiti tek određeni ugođaj ili prepoznati između redaka izabrane pjesme, nekoliko zamišljaja, prihvatiti pjesničke sugestije koje joj postaju poticaj za vlastite kompozicije. Daleko od deskripcije, još dalje od doslovnog prevođenja riječi u sliku, Nada Žiljak je već 40 godina prisutna na hrvatskoj i međunarodnoj likovnoj sceni, među inim i ilustracijama koje su daleko izvan shema i konvencija, te nastaju u kreativnom prostoru bez striktnog medijskog razgraničenja.

 Slikajući različite vrste ilustracija, od dječjih do književnih i pjesničkih, umjetnica se odvaja od autorovih preokupacija; tek potaknuta njima bavi se vlastitim mislima i uskrslim predodžbama. Ostavlja, međutim, točke identifikacije s univerzalnom autorovom misli; s tugom, ljubavlju, strahovima, strašću o kojima piše.

Nada Žiljak jedna je od rijetkih umjetnica koja je specijalizirala ilustraciju na Akademiji (1970.), prepoznavši u toj likovnoj vrsti mogućnost uspostavljanja imaginarne komunikacije s umjetnicima riječi, koji su joj bili bliski, ili naprosto intrigantni. Ta joj virtualna komunikacija olikovljenih riječi daje tematski oslonac, ali ne u smislu rasprava, tumačenja, otkrivanja napisanog, već proširenja. Glazbenim jezikom rečeno: virtualna se komunikacija dvaju umjetnika slike i riječi događa kao dvoglasno pjevanje. Jedno prati drugo, ali se i razilaze, kako bi se opet pronašli u nekom osobitom zajedništvu. To zajedništvo i razilaženje pjesme i ilustracije snažan je potres osjetilima, koja po prirodi teže cjelovitosti doživljaja.

Nada Žiljak slikom dopunjava doživljaj pjesme, ali njezina je slika-ilustracija plod uživljavanja u virtualni svijet misli i opažanja, svijet koji je istodobno nestvaran, stvarnosno proživljen i pjesnički konkretan. Nebitna je sama pjesnička forma u kojoj je pisana odabrana pjesma iako je umjetnica sklona ilustrirati haiku zbog bogatog izražavanja "slikama" (s minimalno riječi). Pjesnici proširuju osjetilni svijet na misao, ideju, duhovnu apstrakciju, što potiče umjetnicu k novim oblicima, dok se bavi jednako izazovnim problemima likovnih odnosa, simbola, slikarske biti. U njezinom bogatom slikarskom opusu, u kojem ilustracija zauzima važno mjesto, nema bitnih razlika (osim možda u dimenzijama) između slika (slobodne tematike) i ilustracija. Nada Žiljak je jednako iskrena, jednako svoja, jednako raspjevana, tužna, ozbiljna, zabrinuta, strasna ili zaljubljena u svojim slikama kao i u ilustracijama. Ona se bavi primarno osjećajima, bez obzira na stvarnu prirodu izvora iz kojeg joj dolazi motivacija.

Ta je osjećajnost vidljiva u koloritu, u potezu, u figurama koje često lebde i slobodnoj interpretaciji prostora koji poštuje modernu plošnost ali omogućava oku oprostorenim simbolima pratiti temu.

Svaka ilustracija Nade Žiljak je slutnja, kao i pjesma sama. Njezine ilustracije sazdane su u univerzalnim mjerama humanosti, posjeduju velebnost posvudašnjosti. Nenametljive i profinjene boje, skroviti likovi na slici, rijetki predmeti i amorfne strukture otvaraju mogućnost različitim vrstama poistovjećenja.

Brojne ilustracije crtane i slikane tušem, pastelom, novije i akrilom na platnu, odaju Nadu Žiljak kao ilustratoricu izvan trendova i škola. Samosvojna i osebujna Nada Žiljak je umjetnica koja je ilustraciju uzdigla u sfere moderniteta, te joj dala puni slikarski obol.

 Slikarska odmjerenost u morfološkom smislu s jedne strane, i gustoća asocijacija s druge (tematske) strane, vrijednosti su slikarske jednako koliko i duhovne. Nada Žiljak je poeziji riječi stvorila ravnopravnog partnera: njezine su ilustracije nova slikarska poezija.

 Raspon slika - ilustracija koje je naslikala Nada Žiljak je velik i raznolik: od jednostavnih crteža, čija se gustoća može mjeriti haiku pjesmom koja ju je potakla, do poeme i gotovo romana, kada crta u klasičnim grafičkim tehnikama. U knjizi "Nada Žiljak - ilustracije" (B.H.; Zagreb, 2000.) sustavno su obrađeni njezini najznačajniji ciklusi ilustracija. U jednostavnim isto kao i kompleksnim slikarskim kompozicijama Nade Žiljak, koje su nastale kao ilustracije (to jest imaju svoj poznati izvor motivacije u pjesmama drugih autora) jednako kao u njezinim drugim slikarskim djelima, prepoznatljiv je umjetničin rukopis: krhki silhuetni likovi, njihov lebdeći položaj u odnosu na prostor koji je plošno i visoko uzdignut, sugerirajući gledateljima pogled iz visine. Kombinacija crta i mrlja, te mirnijih ploha, nalazi se uvijek u optimalnoj ravnoteži.

 Iz ilustracija-slika Nade Žiljak uvijek struji neka ugoda, neka ljepota bez obzira proizlazi li iz osjećaja samoće, tuge, straha, iz opsjednutosti zvjezdama, iz odnosa prema bližnjima, iz ritma, iz boja...To je ljepota ilustracije, slike... poezije, da izgovorimo tu krunsku riječ koja sažima svu duboku osjećajnost.

 Branka Hlevnjak

 Nada Žiljak rođena je u Zagrebu 1944. u slikarskoj obitelji Kinert. Diplomirala na Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 1967. , specijalizirala ilustraciju 1970. Slobodni je umjetnik. Radovi joj se nalaze u mnogim svjetskim muzejima i privatnim zbirakama.

Najznačajniji zbirke ilustracija: Pariška čama C. Baudelairea, 1964.Novele G.Maupassanta, 1969.; Pripovjetke Thomasa Manna, 1980. Cvjetići sv. Franje 1972., Poezija Karola Wojtyle, 1984., Haiku Dubravka Ivančana, 1996., Ljubavna režanja B. Glumca, 1998., Haibuni V. Devidea, 1997., Pljuvanje Isusa.. D.J. Bužimskog, 1999., Pjesme V. Gotovca, 2004.