Vlado Gotovac (1930- 2000.)

Čovjek koji nema što podijeliti sa zvijezdama, nema što podijeliti ni s bližnjima...

Požurimo, makar i u propast, samo što prije, pomozimo ovom vremenu da bude što potpunije to što jest.

Vlado Gotovac

Autobiografija, napisana u Okružnom zatvoru u Zagrebu, (travnja- lipnja 1973), okrutna i nježna, stvarnosna i literarna, duhovita i tragična istovremeno, Vlado Gotovac opisuje svoje odrastanje nazivajući se likovima u glumi lutalačkog putovanja:

Prvi lik bijaše Mjesečeva luda – bezbrižni snivač – jer i u snu pomažemo izgradnju Svemira – koji je premalo osjećao zemlju...Razbuđen, sav se predao svakodnevnom, tvorcu svoje nove pretvorbe.

Drugi lik bijaše Crni princ: u koroti za nestalim zvjezdama, koje nam ostaviše mračno bespuće. Taj udovac zvijezda, čuvar uspomena i njihove tišine, vjernik je uskrsnuća, vitez njihove Vječnosti u svakodnevnom. A kad više ništa nisam smio pisati (1972.), kad je sav moj rad bio sveden na pisanje pisama, s posve ograničenim, određenim sadržajem i opsegom, nepopustljivo nadziran, počeo sam u zahodu, na toaletnom papiru, potajno bilježiti jednu lirsku kroniku duše, koja ima sve manje i manje riječi.

To je rad Idiota Vječnosti, zadnjeg lika u mojim mijenama...

POEZIJA

Pjesme oduvijek, Jeka opasnog prostora, Osjećanje mjesta , Sadržaj vjetra, I biti opravdan, Crna kazaljka, Sporne sandale, Čekati sjevernije, Razvijanje pjesme .. itd.

PROZA; eseji, filozofske rasprave, zapisi, fragmenti

Isto, Princip djela, Zvjezdana kuga, Znakovi za Hrvatsku, Autsajderski fragmenti....itd.

Sabrana djela u sedam knjiga G O T O V A C (u izdanju Matice Hrvatske)