Albert Kinert
Vinkovci, 1916. - Zagreb, 1986.
Izložba u Galeriji Sv. I. Zelina
26. 8. 2005.
slike, ulja na platnu: u73 u77 u78
u140 u147 u155 u160 u162 u166
linorezi: L05 L09 L14 L36 L38 L52 L55 L57 L58 L59 L61 L65 L67
EROTIKA KINERTIANA
po Branislavu Glumcu
Oduvijek sam volio Kinertova likovna istraživanja u beskrajnim prostorima zavodljivog i opakog - erotskog! U kontekstu njegova velikog, raznorodnog i jedinstvenog opusa/djela, ta su istraživanja bila jednim od njegovih suštinskih, tematskih i estetskih pokretaca i temelja. Nikada isforsirano. Nikad u konstrukciji s predumišljajem. Konjukturi. Pomodnosti. Oponašateljskom. Vec: u stvaralackom, autenticnom stresu i sjajnim tehnickim inovantnostima. S puno strasnih naboja: vizualnih, motivskih, mislecih. Tražeci u sudarajucim poljima intrigantnih suprotnosti/spolova onu sladoopitnu i uspaljenu kopcu koja spaja cekic i nakovanj, ugriz i kožu, strijelu i krug (mužjacko spram ženskog), Kinert je to ponajprije cinio i usavršavao likovnim jezikom. Ne opisno. Pricom. Vec magicno urezanim potezom. Suženom linijom. Mrljom. Grafickom redukcijom i sintezom. Generirajucim situiranjem i zauzdavanjem motiva u malešnom prostoru bjeline papira. Vjecno crno u sudaru s vjecno bijelim. Ploveca likovna semantika u praznocama i gluhocama znalacki preraspodijeljenih mikroprostora. Taj njegov jedinstveni graficki stil sacinjen je od mnogo skritih i ukrocenih razina: od potkožnog poetskog do esencijalno zgusnutog grafizma. Od nježno kaligrafskog pa do oporo praznakovnog. Figuracijski oslucenog i prepoznatljivog. Od suptilnog do bestijarijskog. Poživotovincenog. U nama. I u drugima. Kinertov likovni svijet je otvoreni svijet. Bez zadrške i krzmanja. Pogada samu bit subjekta/objekta. Covjek/skelet prema ženi. Žena/macka u covjeku. Zvijer u ženi. Žena u pohotnoj živini. Sve silovito upucuje u sami goli izvor i uvir Erosa. Ostavljajuci nam pri tom svu onu raskoš metaforickih asocijacija i motriteljevu nadgradnju maštarija. (Ima tu i grotesknog, surovog, dramatskog.) U svemu tome valja naglasiti sugestivnu Kinertovu crtu, poentilisticku tocku i nit, lelujavi ritam voluminozno tjelesnoga, izmaknutost strogo figuracijskog. Opakosti onih naizgled grafickih nepomirljivosti koje ovim bakropisima i linorezima podaruju baš taj orginalni slikovni pecat. Kinertiana! Kao zasebni pravac. Škola. Kao eksperimentalni i duboki iskustveni i nepomicljivo usidreni prvorazredni otok na sveukupnoj karti evropskog. Modernog. Suvremenog. Veliki majstor prepoznatljiv je i na malešnome prostoru! I najškrtijim sredstvima. Kinert jest upravo i po tome (njegova magistralna ulja posebna su dionica!). Takvim ce i ostati zapisan u svaku najstrožiju antologiju hrvatskog slikarstva.
Branislav G l u m a c