Nada Žiljak - Umjetnica koja slika tajnovitim bojama

Čovječanstvo je obavijeno tajnama. Vjeruje se da je u doba prapovijesti tajna bila nadohvat ruke i tek je malo znanja nedostajalo da bude potpuno razotkrivena.
Suvremena verzija stare priče o tri čarobnjaka, mudraca i kralja u izvrsnom crtanom filmu redatelja Antonia Navarre, pokazuje tajanstvene spise koje su trojica izabranika mogli pročitati samo pod posebnim snopom svjetla koji je došao s neba.
Kada je Gutenbergova «galaksija» naznačila mogućnost skidanja vela s tajne za široku publiku, proglašena je herezom i došla pod strogu pasku obiju vlasti: duhovne i svjetovne. Cenzura je ostala i danas čuvarica tajni.

Još su vračevi - umjetnici stvarali tajnovite simbole, a njihovom se mistikom nadanjivala umjetnost 20. stoljeća. Pod oštrom prismotrom doušnika koji je mogao za bilo što odvesti na lomaču umjetnici-majstori podvaljivali su naručiteljima. Kada je za potrebe obnove pulskog poliptiha skinut s retabla visoki reljef koji je od 1440. tijesno prijanjao uza zid, restauratori su na poleđini imali što vidjeti: iskešeno lice koje im svima plazi jezik! Bio je to po svojoj prilici karikaturalni autoportret umjetnika koji je svoju poruku - porugu sakrio za budućnost stariju od pola tisućljeća.
Jedan je drugi vješti majstor dobro poznavajući pigmente boja i igru svjetla i sjena naslikao sliku sv. Ivana Krstitelja u Lopudu s dva lica: jedno osvjetljeno i pobožno gleda u ikonografijom zadanom pravcu; drugo iznenada izvire iz sjene i gleda svoga promatrača koji ga je nesvjesno animirao svojim micanjem. Tajna animacije naslikana 1523! Povjesničari umjetnosti bave se razotkrivanjem tajni gdje se autor slike portretirao unutar svete obitelji ili gdje je umjetnikova ljubavnica ili žena «podmetnuta» kao lik svetice na slici koja se štuje. Je li Leonardo da Vinci doista naslikao Magdalenu uz Isusa na slici «Posljednja večera», naknadno preslikanoj? Galerija Courtauld izložbom crteža «Michelangelov san»  početkom 2010. upravo nastoji skinuti veo tajne s alegorijskih prikaza koji ne pripadaju kršćanskoj ikonografiji.

Kada je 1839. fotografija oduzela slikarima smisao mimetičkog prevođenja svijeta iz pokretnog u nepokretan i smanjen, lakše razumljiv svijet, umjetnici su se okrenuli intuiciji, podsvijesti, spontanosti, naivnosti i primitivnosti tragajući za pratajnom. Koliko je svijet više dosezao znanja i mijenjao tehnike, tehnologije i ubrzavao komunikaciju, toliko su umjetnici proširenih spoznaja i iskustva, stvarali nove osobne i skupne tajne - pouke i znakove čija je simbolika stajala između seksualne slobode i političke ideologije. Tajna je postala to zamršenija što je više rušila granice između tradicionalnih medija i znanosti.
Činilo se da su u novonastalom prostoru slobode pornografija i anarhizam jedini barjaci pod kojima umjetnost još može živjeti. Čovjekova taština i oholost potkrijepljena idejom o vlastitoj svemogućnosti i agresivnoj vizualnoj komunikaciji pala je činjenicom da naše oko vidi samo ograničeni dio sunčeva spektra.

Slikarstvo Nade Žiljak od njezinih bakropisa i bakroreza, preko pastela sve do najnovijih akrilika, gledateljima je neprestana tajna slutećih sadržaja i slikarskih pitanja. Figurativne naznake dio su složenih slikarskih kompozicija u kojima prevladaju strukture i slojevi nad prostornim iluzijama. Umjetničin slikarski jezik nastao je kao mješavina iskustvenog i izmaštanog svijeta realnosti u koji se upliće komunikacija. Svaka je slika bogata namjernim i slučajnim poticajima na gledanje, razmišljanje, osjećanje. Ali vidi se i kao slikarska cjelovitost koja se daje bezuvjetno - slika kao gotov «sken». To je onaj pogled prije osvještavanja bilo koje vrste osjećaja; pogled na slikarsku činjenicu prije nego što gledateljeva mašta krene rekonstruirati autoričinu misao.
Ali sada više ni taj pogled nije pouzdan. Spoznaja da je Nada Žiljak prva (na svijetu) slikarica koja slika bojama kontroliranog pigmenta od kojih neki nisu u našem vidnom polju, ruši kritičarevu samouvjerenost. Riječ pogled poprima drugo ograničavajuće značenje. Koji i čiji pogled, ili pogled čime? Što slikarica doista slika, ima li koju tajnu skrivenu za naše oči, ili nema? Prilika za novu tajnovitost je golema. Čak i ako umjetnica i dalje slika na sebi svojstven način igrajući se novim saznanjima bez radikalnih promjena svog slikopisa, frustrirajući je podatak da umjetnica ima priliku i mogućnost «podvaliti» svoju tajnu, odgođenu makar do druge zgode i drugog načina gledanja. Erotika, omiljeni umjetničin motiv već je tajna po sebi, ali sada s novom spoznajom o pigmentu, ona postaje golicava. Što je skriveno u drugom dijelu nama nevidljivog spektra?

Šifrirani ili samo neobavezni znakovi i boje na slikama drugih autora, na primjer Miroa ili Kleea, dešifriraju se njihovim životpisima i vremenskim kontekstom. Konačno razrješenje životne tajne oblika ostaje zamršeno u odgovorima na bezbroj pitanja (zašto i kako nastaju, zašto opsjedaju pojedine autore, kako djeluju na publiku i zašto na ovaj ili onaj način itd.). Bezbroj drugih odgovora leži u gledateljevu pogledu i mijenama koje su fizičke, duševne, duhovne naravi ( kulturi, sklonostima, znanjima, raspoloženju, asocijacijama itd.). Ali sada nam pogled na slike Nade Žiljak više nije konačno i dovoljno mjerilo, već samo jedno od mogućih. Potrebno je ponovo baviti se materijalima (pigmetima), spektrima. Nije nam više svejedno s kakvim je bojama slikana slika. Prošireni pogled (pomagalima) postat će obavezan dio analize. Jer boja na slikama Nade Žiljak nije više samo estetska čarolija, neki kemijski spoj suhog pigmenta i firniza, ili pak neka druga fizikalno kemijska smjesa, nego je u njoj uključena i optička manipulacija mogućnostima očitavanja njezina spektra.

U doba kada je multimedija potisnula slikarstvo iz galerija, Infrared projektom u koji je uključena svojim djelom i Nada Žiljak, događa se NOVI SLIKARSKI IZAZOV. Slikarima je dano novo znanje o boji. Boja i klasični medij slikanja na platnu dobila su novi poticaj istraživanjima, otvorene su mogućnosti dvostrukog izražavanja, stvorena je prilika skrivanja novih TAJNI i njihovih razotkrivanjima.  

Branka Hlevnjak