Dora Kinert Bučan o Nadinom TUŽNOM KLAUNU

Svekolika moć magije temelji se na Erosu; sadržana u jednadžbi Eros = magija, i obrnuto. Mag - u ovom slučaju slikarica Nada Žiljak - iskazuje svoju suptilnu „moć“ nad osjetilima gledatelja igrom opčinjavanja. Ona u njegovu imaginaciju „utiskuje“ stanovita mentalna stanja - privlačnost, odbojnost, tugu zbog nemogućnosti jedne osobe da posjeduje drugu.
„Tužni klaun“? Je li to onaj tko navlači masku u nadi da će se njome lakše približiti predmetu svoje želje, a istovremeno sakriti svoj pravi identitet?
Slikarica se igra utječući na gledatelja snagom vlastite podsvjesti koju tek prividno nudi „kao na dlanu“. Njezine boje su samo njene, intimno njene i tako ih treba iščitavati. Kao što su i lascivni pokreti njenih „klaunova“ rezultat nedokučivog „leptirovog učinka“. (Oni su i odbljesci davno pročitanih stranica čarobnjaka Durrella).
Za njene tek naznačene intimne minijature netko može biti spreman, a netko i ne, ali one su uvijek erotično-djelotvorne i stoga dojmljive u svojoj dvosmislenosti i erotskoj fascinaciji.
Na početku je rečeno da Eros = magija, ali da vrijedi i obrnuto. Doista, ljubav je magija budući da su njezini procesi magijski procesi. Ne plete li zakrabuljeni ljubavnik na Nadinim slikama magijsku mrežu oko predmeta svoje ljubavi? I ljubavnik i mag čine isto: pokušavaju uhvatiti drugog i vezati ga uz sebe.
Fantazmi erosa, fantazmi imaginacije: mnogi su ih slikari iskušavali; neki više ili manje doslovno, neki na suptilnije načine. Erotski fantazmi Nade Žiljak inspirirani su ehoom nekih njoj najdražih pročitanih djela u kojima se erotsko miješa sa plahošću i osujećenom željom u beskonačnom procesu zavođenja.