zeo sam vodeće mjesto. Doskorašnja prva reprezentativna valorizacija moje generacije, antologija "Vrata vremena" (Lykos) dodijelila mi je pretposljednje mjesto, na kojem sam kao i na posljednjem pretežno i ostao. Taksiran sam kao prilično neoriginalan pjesnik, slabo otvoren prema novim strujanjima, neke vrsti anakronizma. Nakon svoje izrazito avangardne knjige "Leptirova krila" ponovo sam po svojoj generaciji taksiran kao pjesnik koji se oslanja na našu tradiciju između dva rata, te ne donosi ništa hitno novo. "
                     *          *           *

   U petak 29. siječnja 1982. godine umro je od moždane kapi Dubravko Ivančan - Duco, kako smo ga zvali njegovi znanci i prijatelji.

   Živio je pola stoljeća - pedeset godina, upravo kao i najveći japanski haiku pjesnik Matsuo Basho tri stoljeća prije njega.I Du-
bravko bi bio mogao napisati Bashoov haiku pred smrt

   Bolestan na putu -
   Snovi se kovitlaju
   usahlim poljima.

   Previše se kamenova godinama rušilo na njegova široka pleća, previše bolesti i previše udaraca i previše bolesnih udaraca. Pomažući jedni drugima pomalo su ali uporno i sigurno kršili čvrstoga Podravca i konačno ga prerano zdrobili.

   U jednom pismu iz bolnice pisao je svojoj prevoditeljici profesorici Helgi Smodić:

   "Gledam nerealno pesimistično... Jedna od mojih najgorih osobina je da nagađam o budućnosti koja nije nastupila. Boja moga raspoloženja je siva... "

                   *          *           *
   Kao što je već rečeno, glavni dio književ-
noga opusa Dubravka Ivančana su haiku pje-