Uveče kad kolo prođe,
   Harambaša slavni dođe,
   Pa okupi sve malene,
   Sijede starce, ljude, žene,
   Pa im priča po sto puta,
   Kako pade Turad ljuta,
   Kako valja krvcu liti,
   Protiv vraga bojak biti,
   Napred ići, nikad stati,
   Pa i život spremno dati
   Svome rodu za slobodu!

   Prva zbirka Ivančanovih haiku su "Leptirova krila" tiskana 1964. godine u vlastitoj nakladi i posvećena Ducinim roditeljima.

   A koji bi izdavač tada, prije više od trideset godina, izdao zbirku haiku pjesama! Nekoliko leptira odatle:

   Kako je velika soba,
   kad u njoj borave
   djeca!
                                   Ležim na klupi
                                   pokriven
                                   vjetrom.
   Nestrpljive lastavice!
   Lete, lete oko
   skela novogradnji!
                                  S visoka kata visi
                                  zid
                                  u noć.
   Proljeće je ... na livadi
   kleči
   sitno cvijeće.

   Dvije godine kasnije, 1966, izlazi Dubravkova mala knjižica "Svjetlucanja" s četrdesetak haiku. Ilustrirao ju je profesor Ante Masle, Dubravkov prijatelj, čija ga je smrt teško pogodila: