"Slučajan kamen upućuje ovdje na mogućnost nečeg pritajenog, uskraćenog našem vidu, no veličanstvenog, gotovo vječnog što bi moglo biti u osnovi banalne svakodnevnosti. Haiku nastoji upozoriti na upravo to vječno što se krije iza prolaznog, nužno iza slučajnog, veličanstveno iza neuglednog. Možda moguću neiscrpnost i važnost svake stvari."

   Godine 1971. izlazi Ivančanova zbirka ljubavnih pjesama "Amor".

   U osvit
                       Osvit - pomaljaju se
                       kuće, drvoredi;
                       sve tako mnoge
                       suvišne stvari.
                       Izranja sva
                       prenaseljena ova
                       pustinja
                       svijeta bez tebe.

   Iste godine izlazi i lijepo opremljeni "Bijeli brod" u biblioteci "Modra lasta" - kakvih 120 haiku:
   Na mostu - rijeka
   prolaznika. Rijeka
   - pod mostom.
                                  U krošnji kestena
                                  sjajno gnijezdo:
                                  noćna svjetiljka!
   Mlađak u rijeci.
   Praćnula se
   riba ili mjesec?
                                  Plavo more.
                                  Zlatnim nebom klizi
                                  bijeli brod.
   Kiša...cijedi se
   staklo
   prozora!