otprije uočenu kvalitetu i doista nesvakidašnje iskustvo (pjesnika) koje nam s toliko mjere i darovitosti izlaže u svojim haikuima.

   U "Životu na selu" ima sekvencija u kojima je ne samo svaki haiku biser za sebe, već je i njihov niz kao cjelina po svojoj strukturi biserna ogrlica haiku-prirode:
   Život na selu.
   Navraćam susjedu
   višeput dnevno.
                                      Život na selu.
                                      Čitav
                                      dan kod susjeda.
   Život na selu.
   Opet
   navraćam susjedu.
                                       Život na selu.
                                       Od susjeda
                                       idemo k meni.
   Život na selu.
   Odzvanja
   susjedov govor.
                                       Život na selu.
                                       Susjed mi
                                       priča isto što i jučer.
   Život na selu.
   Oba mi susjeda
   ispričaše isto.

   - svi ovi haiku govore o "ne-događanju" u seoskom životu, o ponavljanju istoga. Ali svaki to čini na drukčiji način; u svakom od njih ista seoska "monotonija" stvara i registrira drukčiji događaj i time, naizgled paradoksalno, negira samu sebe.