Pretposljednja Ivančana zbirka je "Velegrad" - pariške skice; tiskana je 1977: i ona sadrži preko 300 haiku pjesama.

   Dubravko je mnogo očekivao od ponovnog susreta s Parizom, a kad je tamo 1974. bilježio pjesme od kojih je nastao "Velegrad" našao je čak i više od očekivanog. U dva pisma profesorici Helgi Smodić Ivančan je napisao:

    "Prvi dan boravka u Parizu (nedjela 6. X.) bio je dosta uzbudljiv. Prošetao sam poznatom relacijom preko Seine do bouquinista, uđoh u Louvre, pa nastavih preko Place da la Concordea do Etoilla, te do kuće u kojoj stanovah. Bio sam vrlo uzbuđen i ganut. Do ulice Rue de Courcelles i do same kuće stigoh već u mraku. Samo upitah pazikuću stanuje li u kući poznata porodica. On mi potvrdi, ali ja ne uđoh... I vidjevši prozor moje sobice skoro sam zaplakao. Suze su izostale, no nisam bio daleko od toga..."

   "Jučer sam malo iskusio nedjeljnu samoću i napuštenost u velegradu. Šetao sam kejovima Seine u doba povratka automobila sa vikenda. To je bila paklena jurnjava i galama. Šetača malo, samo bezbrojni automobili avenijama u podnožju - nezamislivo - raskošnih zgrada. Beton i željezo, ako se još uzme u obzir luksuzno iskovano željezo brojnih balkona i polubalkona. Uhvatilo me nešto kao groza pri pogledu na ta za me - zatrovana zdanja i tolike tuđe egzistencije kako promiču mimo mene u kolima... "