Stara lokomotiva
   na sporednom kolosijeku.
   Negdanja putovanja...
                                 Prosjak... još pogureniji
                                 prođe
                                 kraj lijepe kuće.
   Ležim
   u travi. Nepokošeno
   nebo.
                                 Oko
                                 pijanica. Pliva
                                 u čaši.
   Ljetna žega.
   Zabljesnulo me sunce
   iz potoka!
                                 Tri razdaleka
                                 karanfila u vazi. Jedan
                                 vene za drugim.

   Posljednji sam put posjetio Ducu nekoliko tjedana prije negoli je umro. Dogovorili smo se da ćemo opet kojiput prošetati kustošijskim ulicama i uličicama kad zatopli i dođe proljeće. No on je otišao prije toga, usred zime...
                        *         *         *

   Dubravko je posjedovao izvanredno profinjeni senzibilitet za doživljaj haiku-trenutka. Njegova se majka sjećala događaja iz vremena kad su mu bile tek tri godine: Roditelji su ga poveli u šetnju; najednom, on je zastao i počeo ih dozivati: "Dođite da vidite paukovu mrežu! " Oni su se pogledali i rekli kako nigdje ne vide paukove mreže. Na to im je mali Dubravko pokazao panj otpiljenog stabla na kojem su godovi i radijalne pukotine pružale sliku poput paukove mreže.

   Prvi Ivančanov susret s japanskim haiku pjesmama bio je preko Rottauscherinih prijevoda - relativno slabije knjige. Blytha je upoznao