|
|
|
|
PREDGOVOR - četvrta slika u vinu
Sveti Ivan Zelina, 11. studenog
1999.
Đuro Vanđura
Civilizacija ili kulturološki krug određenog prostora skup je zajedničkih pogleda na svijet umjetnosti, politike, tehnologije, običaja i komunikacijskih normi. Zapadnoeuropsku civilizaciju tako bismo lako mogli imenovati vinskom, budući je vino i sve što se oko njega odvija, od trsja i bačvi do uživanja i inspiracija, njezin najpostojaniji zajednički nazivnik. Putovanja, otkrića i osvajanja više su raširila i rasprostranila mladice vinove loze nego političke odnose, industrije i tehnologije. Vinska je kultura postojana konstanta i isključivost zapadnoeuropskog čovjeka. Jedino su televizori, automobili i oružje prekoračili civilizacijske barijere i postali kulturološko nedefinirana dobra. Vino dolazi s Bliskog Istoka i svejednako je tko ga je prvi kušao, Noa, Dioniz, Oziris ili veliki perzijski kralj kraljeva. Iz tog bazena vino je poteklo u suprotnom smjeru od vode. Naime, sve rijeke teku prema istoku, a vino je otišlo prema zapadu. Zato je voda simbol prvog, istočnog stupnja inicijacije, vino drugog, zapadnog, a ulje koje pliva i na jednom i na drugom, otvara dveri završnog stupnja inicijacije ili postojanosti i prosvjećenja. Bez obzira o smjeru i tijeku tekućih putova pronašli smo na Istoku tragove vinske kulture.
Navodno je u Kini pronađena najstarija boca vina, stara oko 3.000 godina. Kao i kod Hebreja, i u Kini je vino element žrtve, ali ne kao simbol krvi, nego kao biljna esencija. Uz žrtvu bogovima, Kinezi koriste vino i kod inicijacije. Obredi prijelaza iz mladenaštva u punoljetnost, te između ledičnosti i braka, odnosno slobode i odgovornosti, počinju kod muškaraca s čašom vina. U Indiji se vino rijetko spominje. Istina, kod raznih obreda prisutno je vino, ali prije kao alkohol i opijat nego kao simbolička tekućina ili esencija. U mitu o stapanju mora mlijeka, neki vide asure, one koji nisu pili vina i deve koji su ga pili.
Arapski svijet pamti vino kao piće božanske ljubavi, a stari, muslimanski filozof kaže da je vino simbol znanja duhovnih stanja. Ono je simbol inicijatičke spoznaje kojoj se samo malobrojni mogu dovinuti. Bliska arapskom svijetu je i misao svetog Martina kako je vino djelatni pokretač i pokretna sila Velikog djela ili sumpor u hermetičkom, alkemičarskom simbolizmu.
Rijetko spominjanje i korištenje vina na starom Istoku pruža ekskluzivnost zapadnoeuropskoj tradiciji. U Japanu se danas mogu kupiti vina sa svih meridijana, ali ne kao pogled na svijet, kultura ili ezoterija, nego kao kopiranje svega što je dobro na svijetu. Vino i sir uvoze sa Zapada u zamjenu za televizore i automobile. Samo tamo gdje se nastanio zapadnoeuropski čovjek raste loza, a mirisi iz podruma uzbuđuju i inspiriraju. Zato se slobodno može njegovo cjelokupno civilizacijsko naslijeđe zamijeniti terminom: vinska kultura.
| SKUPNI POPIS AUTORA, |