|
|
|
|
PREDGOVOR - treća slika u vinu
Sveti Ivan Zelina, 11. studenog
1998.
Đuro Vanđura
Pivo je staro kao i vino, ali se o te dvije tekućine rijetko govori u jednoj rečenici. Pivo je piće polubogova, Panova, Satira i Nimfi što oko nas hode, a nisu ni besmrtnici s Olipmpa, niti su smrtni kao mi. Naime, rakija je čovjekovo piće, a vino je božje. Rakija se pravi, a vino se dobiva. U Bibliji je Veliki Graditelj stvorio Čovjeka na svoju sliku i priliku, pa On nekako želi kroz riječi ili piće dokučiti obećanu sliku. Stari zavjet Čovjeku to obećava, s malo vina, ali kroz apsolutnu ljudskost, svjesnost i savjesnost, a težih putova nema. Međutim, vino je postalo enigma, budući s umjerenošću čovjek ne može dugo čekati, a u pretjerivanju se udaljuje od zamišljenog ideala. Vino Starog zavjeta čovjeku je tanka crta između ničega i nečega. Nešto nije nikada dokučio, a ništa ga je toliko puta satiralo da je i vjeru gubio. Barem, s vremena na vrijeme. U Novom zavjetu vino ostaje spona između Čovjeka i Velikog Graditelja, ali u drugojačijim odnosima i pod drugojačijim poetikama. Možda bi bilo najbolje za čovjeka prestati težiti slici Svevišnjega, budući će Spasitelj doći, Dakako, bit će velik pred Gospodinom. Sigurno neće piti ni vina ni opojna pića; napunit će se Duhom Svetim još u majčinoj utrobi. (Lk 1,15). Jasno, to će kasnije i nama preporučiti Apostol Pavao: I ne opijajte se vinom, jer u tome leži propast, već se napunite Duhom! (Ef 5,18). Istina, uvijek postoji kod ljudi ta tanka nit oko vina kad ne mogu razlikuvati dobro od lošeg, dovoljno od previše ili umjerenost od pretjerivanja. Zbog toga će svijet uvijek biti pun tračeva: Dođe Ivan Krstitelj: niti jede kruha, niti pije vina, a vi velite: Ima zlog duha! Dođe Sin Čovječji: jede i pije, a vi velite: Gle izjelice i pijanice, prijatelja carinika! (Lk 7, 33-34). Tu se tisućljećima ništa nije promijenilo. Bitnije je što drugi govore, nege što čovjek sam čini.
Uopće, vino, vinograd, podrum i sve što se
oko grožđa i njegovog nektara događa u Novom zavjetu nosi neku moralno - prosvjetiteljsku
notu, sliku, prefiguraciju ili alegoriju. Tako će vino pričati o vjeri, radinosti,
umjerenosti, zdravlju, svijetu, ili o samom Bogu:
Ja sam pravi trs, i moj je Otac vinogradar. On siječe svaku mladicu na meni
koja ne rađa roda, a pročišćava svaku koja rađa rod, da rodi više roda. (Iv
15, 1-2)
Niti se ulijeva novo vino u stare mjehove; inače se mjehovi provale, vino
se prolije, te mjehovi propadnu. Novo se vino ulijeva u nove mjehove, i tako
se oboje sačuva.
(Mt 9,17)
Dobro je ne jesti meso i ne piti vino i ništa ne činiti zbog čega posrće brat
tvoj. (Rim 14, 21) Tko se god pokloni Zvijeri i njezinu kipu i primi žig na
svoje čelo ili na svoju ruku, pit će vino Božje srdžbe koje stoji netočeno,
čisto, u čaši njegova gnjeva. (Ot 14,10) Ubuduće ne pij samo vode, već uzimaj
pomalo vina, zbog želuca i svojih čestih slabosti! (1. Tim 5,23)
Nešto novo, nova pretvorba ili nova euharistija,
dala se naslutiti već u Kani Galilejskoj: Isus reče slugama: Napunite posude
vodom! I napuniše ih do vrha. Sad zahvatite - reče im - i odnesite ravnatelju
stola! Oni odnesoše. Kad ravnatelj stola okusi vodu pretvorenu u vino - on
nije znao odakle je vino... (Iv 2, 7-9). Međutim, ono što je Novi zavjet uzdiglo
u knjige zapadnoeuropske kulture i civilizacije, bez čega je naše danas nezamislivo,
dogodilo se i zapisano je jedne večeri u Jeruzalemu. Tada je, upravo uz vino,
Čovjek prešao iz svijeta mraka, krvi i žrtvovanja, u svijet simbola. Te večeri
bila je Posljednja večera tame, ali ujedno i Prva večera svjetlog, novog doba.
Čovjek se kroz simbol približio svom Stvoritelju, Bogu, Velikom Graditelju.
Prestalo je vrijeme stvarnog, brutalnog žrtvovanja, krvi, magijskog masakra.
Umjesto stare želje da Bog postane ljudskiji, Čovjek je postao božjiji.
Zatim uze kalež te zahvali i dade im ga veleći: Pijte iz njega svi, jer ovo
je moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za sve za oproštenje grijeha. (Mt
27-29).
Zatim uze kalež te zahvali pa im ga dade. I svi su pili iz njega. I reče im:
Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se prolijeva za sve. (Mr 14, 23-24). Isto
tako poslije večere uze kalež te reče: Ovaj je kalež Novi savez u mojoj krvi,
koja se za vas prolijeva. (Lk 22, 20).
Od tog trenutka vino više nije ono što je bilo prije, niti je žrtva ono što je bilo jučer. Krist dolazi na Golgotu, ali može se ponašati po jednoj ili po drugoj navadi ili poetici. Na žalost, civilizacije se uvijek preklapaju, a ne da jedna drugu nasljeđuje. Dadoše mu vino na križu (Mt 27,34), ali to je sad već jedna druga tekućina i žrtvi je neprimjerena uz stvarno prolijevanje krvi. Krv ili vino. Krist je izabrao krv, nama je ostavio vino.
Tu civilizaciju simbola i vina živimo dvije tisuće godina i svakodnevno se po globusu negdje obnavlja sjećanje na početak Novog doba kroz neki komadić kruha i gutljaj vina. Uz život baštinimo i san. Mnogi su sanjali vremenski put do početka i iznalaska kaleža za vino iz kojega je sve novo počelo. San se pretvorio u legendu o Svetom Graalu. Kristov kalež dobio je ime, a značenje mu se rasprostire od predmetnosti i materijalnosti do metafizike i duhovnosti. Na koncu, netko je davno rekao: Nekada su kaleži bili drveni, ali su duše bile zlatne.
| SKUPNI POPIS AUTORA, |