Nada Žiljak
Izložba crteža: "Prema uskrsnuću"
u galeriji Mazuth
Zagreb, od 30. 2. do 16. 3. 2010.
Nada Žiljak - Uskršnji ciklus 2010.
Predgovor Branke Hlevnjak :
Ova uskršnja izložba crteža Nade Žiljak na temu muke i uskrsnuća nije nipošto prva izložba slične tematike.
I ranije je u više navrata slikala biblijske motive. Što više, u dva navrata naslikala je cjelovite cikluse pastela na temu refleksivne poezije Pape Ivana Pavla II, odnosno Karola Wojtyle i izlagala ih 1995. pod nazivom “Obale pune tišine” i “Pjesma o sjaju vode” 1998. Bili su to crteži lomljenih čvrstih crta, koje su se slagale poput kozmičkog slučaja (u ritmu ruke koja predvodi misao) u prepoznatljive simbole i proširene asocijacije.
Najnoviji ciklus crteža tušem na temu Uskrsa pokazuje svu virtuoznost kojom umjetnica koristi tehniku tuša (kistom). Majstorski crtež i skladno ritmiziranje nakupina crnila i prozračnosti sporednih obrisa nadograđeni bijelinom papira, odlike su uočene još na ranim crtežima Nade Žiljak šezdesetih godina. Ovom slikarsko-grafičkom tehnikom nadilazi ilustraciju kao zadani motiv i njome stvara vlastiti poetski svijet koji identrificiramo kao originalan i autorski. Brojni radovi nastali ovom tehnikom sažeti su u monografiji “Nada Žiljak - crteži - kist i tuš” (Zagreb 1995.) u kojoj su uz djela sabrane i relevantne likovne kritike koje bilježe posebnost i autentičnost ovog zamamnog crno bijelog svijeta Nade Žiljak.
Na novom uskršnjem ciklusu nema boje, nema one pastelne igre makar i prividnog slučaja. Vezana uz zadani motiv umjetnica konstruira crtački kostur figura. Ali probirljivim i odmjerenim ritmom omekšava, pojačava, stvara
nakupine tame i mjesta svjetlosti puneći crteže sočnošću svoga slikopisa.
Uskršnjim ciklusom pokrila je sve ikonografske točke od Posljednje večere, preko Muke i njezinih postaja do Uskrsnuća. Najimpresivnija je, možda, Pieta, crtež u kojem su sabijeni svi iskustveni i pretpostavljeni osjećaji.
To je tema sasvim sigurno opće-majčinska, opće-ženska i ta se bliskost prepoznaje u djelu.
Valja napomenuti da temu uskrsnuća samog Krista, umjetnici rijetko prikazuju, upravo zbog mističnosti samog događaja, dok im je pasija bliska. Štoviše Krist-čovjek simbol je za brojna poistovjećenja. Nada Žiljak također slika Krista-čovjeka unoseći u njegovu muku opće traume čovječanstva. Slika s lakoćom i poetskom uvjerljivošću i samo uskrsnuće. Stanje lebdenja jedno od zaštitnih znakova umjetnice i za njim često pozeže kada želi dočarati duhovnu dimenziju naslikanog prizora. Krist Nade Žiljak u svojoj uskrsnoj slavi jednostavan je i poetičan, stvoren upravo onako kako se o uskrsnuću pita evangelistički teolog Kurt Marti (na što me nedavno uputio pater Nikola):
“Pitate me / kako je / s uskrsnućem mrtvih? / ne znam. // Pitate me / kada je / uskrsnuće mrvih? / Ne znam. // Pitate me / ima li / usrsnuće mrtvih? / Ne znam. // Ja znadem / samo za ono / što me ne pitate: / za uskrsnuće onih koji ljube. // Ja znadem / samo / na što nas ON poziva: / na uskrsnuće danas i sada.”
Branka Hlevnjak
NADA ŽILJAK
akademski slikar - grafičar
NADA ŽILJAK rođena je u
Zagrebu, 1944., u slikarskoj obitelji Kinert.
Završila je likovnu akademiju u Zagrebu 1967. i specijalku 1970. Slobodni je umjetnik.
Radi u slikarskim tehnikama: ulje na platnu i papiru, akrilik, crteži, akvareli, pasteli, grafika; suha igla, bakropis, linorez.
O slikarstvu Nade Žiljak objavljene su mnoge publikacije te monografije: crteža 1995., monografija iz pera Đure Vanđure (1993.), Branke Hlevnjak: Maske (2005.), Ilustracije (2001.). Brojna likovna djela, biografski i bibliografski podaci objavljeni su na stranici www.ziljak.hr. Recentna djela su postavljena u Galeriji Sv. I. Zelina.
Njeni radovi nalaze se u svjetskim muzejima i privatnim zbirkama. Izlagala je na osamdesetak samostalnih izložbi: Hrvatska, Austrija, Mađarska, Egipat, Bosna i Hercegovina, Njemačka, Ukraina.