Neke od njih zaista se i ponovno javljaju kao haiku u kasnijim zbirkama:

   U potočiću pleše zlatni šljunak.

                     Ova će kučica
                     s cvijećem u oknima
                     doći u nebo.

   Zagrli me, jer je pusto.

   Među ostalim pjesmama te zbirke zanimljiv je i "Pinocchio", koji započinje ovako:

   Tu, gdje pod stijenom vrije vrutak,
   gdje žustar žubor pere šljunak,
   a lanjski list ko mali čunak
   dostruji, prođe na trenutak,
   znam, tu se krije onaj kutak
   kud prođe nevaljalac - lutak.

   - a karakteristična za Dubravkovu poeziju - ne samo ranu - je:

                    Rijeka
   Ne, rijeka neće iznijet riječ
   iz svojih strahotnih dubina,
   rijeka će dalje nijemo teć,
   jer izvor njen je muk, tišina.

   Ne traži izvor. On je skrit
   u tami zemlje koja priječi,
   da nespokojstvo ljudske riječi
   naruši šutnju, otme bit.

   Glavno Ivančanovo djelo dječje - i ne samo dječje! - književnosti je "Jaje harambaša", tiskano prvi put iduće, 1958. godine. a napisano čak sedam godina ranije kad Dubravku još nije bilo niti dvadeset godina. To je prvo izdanje ilustrirao Vilko Gliha - Selan. Evo završetka toga spjeva od kakvih tisuću osmeraca i sedmeraca: