Godine 1974. izlazi "More" - zbirka trideset kratkih pjesama u prozi i više od stotinu haiku. U prikazu ove knjige Tomislav Ladan napisao je pod naslovom "Paradoks jasnoće" među ostalim:

   "Bez nekih posebno izmišljenih slika ili smišljenih riječi, bez udarnih prispodoba ili iznenadnih usporedbi, naprosto: uz pomoć poznatih temeljnih imenica (obzor, zora, nebo, pučina,sunce) javlja se još jednom - more, gotovo s onim prvim i najjednostavnijim što se od njega vidi, čuje ili što se o njemu pomisli. Dakle, onim istim izričajima kojima bi se o moru izrazio i bilo koji prosječnik služi se i ovaj književni upućenik. Ivančan izravno i jednostavno opisuje prizor ili zvuk . . . Običnim riječima (kao što su val, galeb ili brod) često uspijeva reći više nego one same, uzete zasebice, znače. Djelotvorni susmisao tu je veći od pukog zbroja smislova pojedinih naznačenih izričaja... Paradoks jednostavne i jasne (komunikativne i edukativne) lirike bit će u novini koju postiže upravo zbog toga što za njom ne teži pod svaku cijenu. Ne plašeći se običnih dojmovnih snimaka lahko izriče ono neobično, koje je mnogo manje u samim riječima nego u njihovoj unutarnjoj smislenoj vezi."

   Kao uzorak iz "Mora" :

   Otvorena krila prozora okrenuta moru. Ograničenost sučelice bezgraničnom. Raskriljen prozor: konačno htjelo bi namamiti, obuhvatiti beskonačno. Otvara mu se, čezne za njim ...